|
Beograd, sreda 3.avgust, 2005.
Zalaganje za legalizaciju konflikta interesa
,,Briga o mladim lekarima" 29.7
Na
pitanje kako protiv korupcije u zdravstvu
predsednik Srpskog lekarskog društva, dr Vojkan Stanić daje jedan
tačan i dva pogrešna odgovora. Tačno
je da korupcija
nije
samo
pitanje
novca
već
pre
svega
stanja
svesti
i etičkih normi pa
se
ne
može
suzbiti
visinom plate lekara. Onome
koji
je
naučio
da
kao
državni
službenik
uzima
mito,
nikakva
plata
neće
biti
dovoljna
jer
u
korupciji
nema limita
i
fiktivnih
psiholoških iznosa
posle
kojih
ova kriminalna pojava prestaje. Međutim,
pogrešno je zalaganje dr Stanića za mogućnost da državni
lekar istovremeno može da radi i privatno pošto je to zalaganje za
legalizaciju konflikta interesa. Jer ako se u budućim zakonima iz
zdravstva dozvoli da lekar-državni službenik bude i privatnik, onda
nema razloga, da pomenem samo neke od brojnih mogućnosti, da i
sudija ne bude istovremeno i advokat ili da carinik posle podne ne radi
kao špediter. Nema sumnje da bi ove kategorije službenika bile
zadovoljne ali šta bi na to rekli građani, poreski obveznici koji
to sve plaćaju? Pokušaj
legalizacije konflikta interesa je zapravo pokušaj legalizacije
korupcije što je nespojivo sa životom normalne društvene zajednice.
Treba podsetiti da je razlikovanje statusa državnog činovnika od
statusa privatnika temelj funkcionisanja države u EU na šta izgleda
mnogi službenici kod nas lako zaboravljaju. A
da i ne pominjem kako mogućnost da zaposleni lekar sedi na više
stolica u državnom i privatnom sektoru onemogućava mlade lekare da
nađu radno mesto i započnu profesionalnu karijeru, što je pak
u direktnoj kontradikciji sa nazivom članka. Pogrešna
je i tvrdnja da će buduća lekarska komora, bazirana na
apsurdnom konceptu spajanju državnog i privatnog sektora, naći način
borbe protiv korupcije. Korupcija i mito u zdravstvu su već jasno
definisani u krivičnom zakonu i tu buduća lekarska komora
sobzirom na onu narodnu "vrana vrani oči ne vadi" ne može
biti rešenje. Uostalom i dosadašnja neaktivnost Srpskog lekarskog društva
po pitanju borbe protiv korupcije potvrđuje ovu izreku. Jer, malo
je verovatno da oni isti koji protiv korupcije i konflikta interesa u
zdravstvu do sada nisu preduzimali konkretne i uspešne mere, u budućoj
lekarskoj komori naglo postanu aktivni borci protiv ove kriminalne
pojave. Pre će biti da je to zamena teza zbog nečinjenja i
zataškavanja ovog ogromnog problema koji bolno pogađa milione građana.
Prema
tome, borba protiv korupcije se ne sme ostavljati za neko buduće
vreme virtualnih komora i
licenci pošto svi potrebni zakonski instrumenti već postoje. Građanima
je dosta opravdanja i traženja alibija a Srpsko lekarsko društvo, kao
najstarije lekarsko udruženje, bi konačno moralo da iznese
konkretan program borbe protiv korupcije u zdravstvu i pozove na
mobilizaciju veliki broj poštenih lekara protiv tog najvećeg zla
zdravstva. Dr
Draško Karađinović Novi
Sad
|
||||||