
O reformama i ,,reformama" u oblasti zdravstva
Lekarska
komora-kolika je cena zablude?
Proteklih
nekoliko meseci smo bili "akteri" i svedoci
usvajanja "reformskih "zakona iz oblasti zdravstva.Javne
rasprave strucnjaka iz te oblasti su pokazale da
predlagani zakoni a kasnije i usvojeni nisu uopste reformski.Naprotiv
ti zakoni su takvi da jos vise jacaju drzavni monopol sa tendencijom
diskriminacije privatnog sektora.Svi napori da se uz najbolje namere nesto
promeni nabolje u smislu istinske
reforme pali su u vodu.Nista od sugestija nije usvojeno,pa smo dosli do
zakljucka da javne rasprave kao da i nije bilo.Zagovornici
takvog zakona objasnjavaju i izrazavaju bojazan za drzavno zdravstvo
da se nece moci nositi sa privatnim ukoliko se na svim nivoima sprovede
ravnopravnost.To ce se neumitno
desiti dali za dve tri ili pet godina,jer sve zemlje u tranziciji odnosno u
okruzenju su to odavno sprovele. Sve te zemlje su svoje zdravstvo i zakone
napravile da budu kompatibilne sa zemljama Evropske Unije, znaci vrlo
racionalno.
Jedan
od tih zakona je Zakon o Komorama zdravstvenih radnika koji obavezno spaja
lekare privatnike i državne službenike u jednu organizaciju. To
je i privredni i pravni apsurd. Smatramo da bi lekarska komora bi trebalo da
bude udruženje lekara koji imaju lekarske ordinacije - komorski tip
predstavlja udruživanje pravnih subjekata - kao što imaju advokati. Članovi
Advokatske komore su samo pravnici koji imaju advokatske kancelarije, ostali
pravnici, sudije, javni tuzioci ili zaposleni pravnici po raznim firmama ne
mogu biti članovi komore.Novi zakon iz oblasti zdravstva je predvideo
zajedničko udruženje"komoru"za poslodavce i zaposlene! Zakon
je predvideo jednakost u statusu i odlučivanju. Medjutim to je samo na
papiru.
Na osnivačkom odboru (gde prilikom konstituisanja nisu postovani pariteti za žene i nacionalne manjine) je donesena odluka o konstituisanju Skupštine Lekarske Komore koja treba da sadrži 70% lekara iz državnih ustanova i 30 % privatnika. Gde je tu ravnopravnost? Po novom zokonu je predvidjena licenca, kontinuirana edukacija, akreditacija. Koliko koštaju te lepe reči?
Jasno
je da se ne može dozvoliti da sve to privatnici debelo plaćaju a državnim
lekarima da plaća ustanova, jer tu ustanovu plaća fond a trenutno
fondove pune uglavnom privatnici.
Stav
Društva privatnih lekara i stomatologa Srbije (DPLSS) jeste da dozvolu za
rad (licencu) dobije svaki lekar posle polaganja pripravničkog ispita i
tu dozvolu moze oduzeti samo redovni sud svojom presudom ukoliko se utvrdi
postojanje krivičnog dela.
Lekarska
komora treba to samo da procesuira odluku redovnog suda a ne sama da presuđuje!
Svakako je svakom lekaru neophodna permanentna edukacija, i to trenutno već
postoji u Srpskom Lekarskom Drustvu (SLD), u redovnim sekcijama. Besplatnim
i redovnim praćenjem sekcija u SLD i DLV mora se ispunjavati kriterijum
za dobijanje određenog broja bodova neophodnih za sertifikat. Ukupna
članarina za Komoru i DLV treba da bude takva da je mogu svi lekari
platiti a maksimalno do hiljadu dinara godišnje. U Srbiji je trenutno oko
20 000 lekara, pa prema tome to je 20 miliona dinara što je sasvim dovoljno
za troškove dvoje-troje administrativnih službenika, za troškove obaveštavanja
kao i za održavanje zgrade koja je vlasništvo SLD odnosno DLV. Sve preko
te članarine je neopravdano i ukazuje na želju pojedinih grupa da
zarade preko grbače svojih kolega.
Da
napomenem da je vršenje funkcija u organima Komore čast za svakog
lekara, pa prema tome ta funkcija mora biti volonterska - kao kod advokata -
a ne plaćena.
Jer, cilj komore nije da od lekara pravi službenike a ta opasnost u ovom
zakonu postoji sa birokratizacijom i izmišljanjem direktorskih i drugih
upravnih položaja.
Loša
iskustva, i to iz naše sredine, nam pokazuju kolika može biti
zaslepljenost nekih kolega lakom i brzom zaradom, koja se, naravno uvek
krije iza retoričkog paravana etike, stručnog interesa, ugleda
profesije i sličnih opštih mesta. Udruženje građana koje sebe
naziva "Lekarska komora Vojvodine" već nekoliko godina dovodi
u zabludu brojne lekare u Pokrajini, naplaćuje skupe članarine i
izdaje "licence" iako su i članstvo i papir u zakonskom
pogledu potpuno bezvredni i neobavezujući. I što je najžalosnije, ta
grupa lekara stalnim manipulacijama o "tek što nije" obaveznosti
svoju merkantilnu aktivnost prodaje magle uporno nastavlja. Naravno, na račun
brojnih lakovernih lekara, osiromašenih i zbunjenih bujicom tranzicije,
koji su poverovali u te šuplje fraze iza kojih se krije samo lični
interes pojedinaca.
Dobra
strana, ako je uopšte ima, te skupe zablude čija su žrtva bili mnogi
vojvođanski lekari je što sada tačno znamo kakva buduća
lekarska komora ne sme da bude. Najvažnije je da se lekari potpuno otrezne
od pojmova "sjaj, ugled, dostojanstvo, elitnost lekarskog
poziva...itd" jer manipulanti koriste upravo te zvučne reči
kako bi sebi napunili džepove.
Prema
tome, ključno je da lekari stvari posmatraju kroz ekonomsku prizmu i da
svaki predlog buduće komore analiziriraju iz ugla koristi i troškova
kako ne bi bili žrtve interesnih grupa.
Dr
Jovan Rakić
iz Društva privatnih lekara i stomatologa Srbije i
Saveta
za reformu zdravstva Društvo lekara Vojvodine