Danas11032003

Opširan članak o pravima pacijenata u Srbiji oko mogućnosti ostvarivanja prava na drugo stručno mišljenje je osvetlio izvesne aspekte ove odredbe iz Zakona o pravima pacijenta. (OVDE) Tom prilikom je više zdravstvenih radnika i pravnih stručnjaka iznelo svoje stavove u vezi sa mogućnostima ostvarivanja ovog prava. Međutim, nije istaknuta osnovna neusklađenost pomenutog zakona sa međunarodnim poveljama i konvencijama o ljudskim pravima i iz njih izvedenim pravima pacijenata.

Važno je napomenuti da domaći zakon o pravima pacijenata delimično crpi svoje norme iz “Rimske povelje o pravima pacijenta”, a ova povelja ima pravni osnov u obavezujućoj “Povelji o temeljnim ljudskim pravima EU”.

S obzirom da “Rimska povelja” sadrži pravo slobodnog izbora između različitih tretmanskih procedura i davalaca zdravstvene zaštite (sic) na bazi adekvatne informacije (čl.5. Pravo na slobodu izbora) otvara se ključno pitanje: zašto Zakon o pravima pacijenata ne omogućava pacijentu slobodan izbor lekara i u privatnom sektoru, kako predviđa pomenuti član „Rimske povelje“, a ne samo u državnom zdravstvu? I posebno važno za našu i stručnu i laičku javnost, slobodan izbor lekara u privatnom sektoru po ovoj povelji podrazumeva i finansiranje zdravstvenih usluga privatnog lekara iz zakonom propisanog obaveznog doprinosa/poreza pacijenta/osiguranika.

Iz navedenog se može zaključiti da pravo na slobodan izbor lekara u državnom ili privatnom zdravstvu istovremeno predstavlja nužni preduslov za realno ostvarivanja iz njega izvedenog prava, prava na drugo stručno mišljenje, pa je važno istaći tu povezanost koju stručni krugovi najčešće ne zapažaju.

Primetne su i druge štetne posledice neusklađenosti Zakona o pravima pacijenta sa međunarodnim poveljama i konvencijama. Opšte je poznato da postojanje dugačkih lista čekanja u državnom zdravstvu, pored mnogih drugih problema, primorava građane da potraže uslugu u privatnom sektoru. Usluge privatnog zdravstva pacijent dodatno plaća iz džepa, povrh obaveznog doprinosa od 10,3% koje uplaćuje u RFZO.

Nužnost dvostrukog plaćanja ima brojne negativne posledice pošto bitno smanjuje dostupnost, pravednost i jednakost u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu i to posebno za brojne građane skromnijeg imovinskog stanja što rezultira diskriminatornim efektima. Stoga se mora kritički konstatovati da ovakav Zakon o zaštiti prava pacijenata, ukidajući pravo na slobodan izbor lekara u državnom ili privatnom sektoru i plaćanje usluga po principu „novac prati pacijenta“, zapravo učestvuje u podsticanju diskriminatornih mehanizama sa pogubnim ishodima za veliki broj građana kojima je potrebna zdravstvena usluga.

Pravo na slobodan izbor lekara ne postoji