
26.maj, 2024.
Radmila Briza
Obespravljeni
pacijenti, manjak lekara, čekanje na operacije: Šta Savo Manojlović i
ostatak opozicije nude građanima kao lek za zdravstvo?
Veća
trauma od saobraćajne nesreće u kojoj je povređena u utorak devojčica
(15) kod Obrenovca, kako je sama rekla u kameru, joj je ta što lekari,
u ukupno šest zdravstvenih ustanova u Beogradu, za 10 sati „nisu mogli
da joj pruže pomoć“.
Tačka.
Nema dalje, reklo bi se. Jer je slučaj te devojčice skenirao sistem u
celini i to u zenitu predizborne kampanje za lokalne izbore u kojoj su
u fokusu, između ostalog, kanalizacija, putevi, ekologija, divlja
gradnja, a premalo zdravstva.
Šta
vidite kao najveći problem u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (domovi
zdravlja, izabrani lekari, opšta medicina, pedijatrija, ginekologija,
zakazivanje pregleda, dostupnost zdravstvene zaštite, poštovanje prava
pacijenata…) i šta nudite kao rešenje za probleme koje ste detektovali,
jedno je pitanje upućeno političkim partijama, učesnicama na lokalnim
izborima, ali i lekarima.
Narodni pokret Srbije
U
Narodnom pokretu Srbije (NPS) navode za Danas da je najveći problem i
primarnoj zdravstvenoj zaštiti manjak lekara po domovima zdravlja i to
svih specijalnosti.
Svi
pregledi, a i usluge labaratorije se zakazuju sa zakašnjenjem tako da
su pacijenti primorani da idu u privatne domove zdravlja. Trebalo bi
uvesti instituciju porodičnog lekara kao što postoji u zemljama u
regionu, ali i obavezne godišnje sistematske preglede radi prevencije
ozbiljnih oboljenja“, objašnjava za Danas narodna poslanica NPS Snežana
Rakić, jedna od najboljih specijalistkinja ginekologije i akušerstva u
Srbiji.
Dodaje
da bi trebalo uvesti i racionalno korišećnje zdravstvenih usluga tako
da se pregledi ne dupliraju i da pacijenti mogu ostvariti prava na
lečenje.
„Najveći
problem uopšte je nedostatak lekara u svim vidovima zdravstvene
zaštite. Godišnje zemlju napusti više stotina specijalista. A, jedan
dobar deo njih pređe u privatnu praksu. Diplomirani studenti medicine
godinama volontiraju do dobijanja radnog mesta i zato odmah po
diplomiranju odlaze u EU zemlje, naročito Nemačku. Redovni profesori
medicinskog fakulteta napuštaju državne bolnice i odlaze tako da te
mlađe lekare neće imati ko da uči. Besplatna zdravstvena zaštita koja
je obećana širokoj populaciji nije im dostupna, a to pacijentima niko
nije objasnio“, skenirala je ona krvnu sliku našeg zdravstva.
Zeleno-levi front
Marina
Mijatović, narodna poslanica i eksprtkinja za medicinsko pravo u Zeleno
– levom frontu (ZLF), dodaje da primarna zdravstvena zaštita mora da
bude bliska svim građankama i građanima.
„Najveći
problem u okviru primarne zdravstvene zaštite je što se godinama
kontinuirano gase ambulante i smanjuje se obim zdravstvenih usluga koje
možemo da dobijemo u okviru domova zdravlja. Primarna zdravstvena
zaštita je najviše udaljena od građana i građanki kada je lokalnim
samoupravama oduzeta nadležnost organizacije primarne zdravstvene
zaštite. Veoma je važno da se u primarnu zdravstvenu zaštitu vrate
usluge pojedinih specijalnosti kao što je kardiologija, ali i da se
poveća dostupnost zdravstvenih usluga u postojećim službama kao što su
laboratorijske usluge, pedijatrijske i ginekološke. Trenutno u
primarnoj zdravstvenoj zaštiti građani i građanke ne mogu dobiti u
punom obimu dijagnostiku koja im je garantovana zakonima i zbog toga su
primorani da odlaze u privatnu praksu“, naglašava ona.
Napominje da je posebno važno pitanje zaštite prava pacijenata i mehanizmi koji su predviđeni Zakonom o pravima pacijenata.
„Pacijenti
svoja prava mogu zaštiti podnošenjem prigovora savetniku za zaštitu
prava pacijenata, dok je praksa pokazala da pacijenti i pacijentkinje
nisu upoznati sa radom savetnika čak ni nakon deset godina postojanja
propisa. Zbog toga oni ne znaju kome, kada i kako mogu da podnesu
prigovor ako su im povređena prava u okviru zdravstvenog sistema. U
Beogradu zaštita prava pacijenata ne funkcioniše u skladu sa Zakonom o
pravima pacijenata jer nisu sve gradske opštine imenovale savetnike.
Kada su u pitanju saveti za zdravlje, možemo reći da su oni velika
misterija jer se na sajtovima gradova i opština ne mogu pronaći podaci
o njihovom radu, kontakti i nadležnosti. Zbog svih ovih manjkavosti
primarne zdravstvene zaštite Zeleno-levi front ima strategiju da se
organizacija i upravljanje vrate gradovima i opštinama, da se obezbedi
veći obim dijagnostike u okviru domova zdravlja, da se poveća broj
laboratorijskih usluga“, nabraja Mijatović.
Prema
njenim rečima, trebalo bi da se uvedu službe koje će omogućiti bolju
preventivu, da se vrati uloga izabranog lekara, da se promovišu
mehanizmi zaštite prava pacijenata, kao i da se podignu kapaciteti
savetnika:
„Posebnu
pažnju Zeleno-levi front će u oblasti zdravstva posvetiti potrebama
pacijenata i na osnovu realnih zdravstvenih potreba ljudi će
reorganizovati primarnu zdravstvenu zaštitu u cilju veće dostupnosti
zdravstvenih usluga. Unapređenju prevencije značajno će doprineti i
podizanje kapaciteta savetovališta, na primer za dijabetes i uvođenje
savetovališta za zaštitu reproduktivnog zdravlja.“
Kreni-promeni
Savo
Manojlović, lider pokreta Kreni – promeni, primećuje da je naše pitanje
„isuviše kompleksno“, ali kaže da je glavni problem u zdravstvu koji on
detektuje – dostupnost.
„Vi,
sada u Beogradu, zbog manjka medicinskog osoblja imate situacije da se
operacije otkazuju. Ljudi čekaju po nekoliko godina redove za
operaciju. Sve to može biti rešeno tako što ćemo kroz antikorupcijski
program uštedeti Beogradu 640 miliona evra, subvencionisati plate
medicinskih radnika“, objašnjava Manojlović.
Dodaje da veliki broj medicinskih sestara odlazi na rad u Nemačku zboj jako niskih primanja ovde.
„To
je nedopustivo. Moramo omogućiti da svaki Beograđanin, ali i svi ljudi
koji dolaze u Beograd da se leče, imaju lekarsku uslugu i pravovremenu
operaciju“, naglasio je taj političar.
Doktori protiv korupcije
Draško
Karađinović, specijalista stomatologije i predsednik NVO Doktori protiv
korupcije, jedan je od retkih na „zdravstvenoj sceni Srbije“ koji
skenira situaciju već dve decenije.
On za Danas kaže da zamera političarima „premalo zdravstva u kampanji i rešenja „
„Srbija
na svojih 6,7 miliona stanovnika ima preko 34.000 lekara i preko 9.000
stomatologa što je znatno više od proseka broja ovih stručnjaka u
zemljama EU. Ukupna (državna i privatna) potrošnja za zdravstvo je
preko 10 odsto BDP ili preko 6,5 milijardi evra. Inače, uporedive
države troše na zdravstvo od šest do osam odsto BDP. Na žalost, ishodi
su poražavajući: Srbija je u vrhu Evrope po smrtnosti od najčešćih
patologija, kardiovaskularnih i onkoloških oboljenja, ima 12 odsto
građana bez ijednog zuba… Ukratko, postoje kadrovi, postoji
infrastruktura, postoje finansije, ali rezultat je žalostan. Drugim
rečima, zdravstveni sistem je pogrešno postavljen a rasipanje ogromno“,
tvrdi on.
Prema
njegovim rečima, to se odlično vidi na primeru primarne zdravstvene
zaštite odnosno modelu koji se bazira na državnom domu zdravlja, temi
koja bi inače trebala da zauzima centralno mesto u kampanji svake
stranke na lokalnim izborima.
„Opšte
je poznat osnovni problem, da zbog nemogućnosti da dobiju uslugu u domu
zdravlja, građani idu prema višim i skupljim nivoima zdravstvene
zaštite pa je, na primer, Urgentni centar UKCS u Beogradu pretvoren u
veliki dom zdravlja. Taj model organizacije zdravstva je preuzet još
sredinom prošlog veka, u vreme zenita socijalističkog poretka, od SSSR
i naziva se Semaškov model, po sovjetskom ministru zdravlja, a bazira
se na kolektivističkom i birokratskom konceptu što je posledica
činjenice da je država u takvom poretku bila jedini poslodavac pa je i
cela ambulantna medicina centralizovana i grupisana u jedan objekat, u
Srbiji nazvan dom zdravlja“, priča Karađinović.
Kako
dodaje, saopštenja političkih partija o zdravstvu, ako ih uopšte ima,
se baziraju na prevaziđenim i neuspešnim rešenjima u besmislenoj nadi
da će se ponavljanjem grešaka ispraviti sistemski pogrešan model
zdravstva u Srbiji.
„Rešenje
treba tražiti u modelu naprednih tranzicionih zemalja, na primer
Slovačkoj, Češkoj, koje su pre više decenija uspešno preuzele Bizmarkov
model zdravstva iz Nemačke, Švajcarske. U tim zemljama primarna
zdravstvena zaštita počiva na privatnom lekaru ili stomatologu koji ima
ugovor sa obaveznim i dobrovoljnim zdravstvenim osiguranjem, a pacijent
slobodno sa svojom zdravstvenom karticom bira lekara i dobija uslugu u
okviru obaveznog paketa koji je on finansirao kroz svoj doprinos“.
|
 |
|