NOVI ZAKON O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI
Kako smanjiti navalu pacijenata
Broj 62, jul 2019.
Iva Martinović
Prema
nekim procenama, u privatnom sektoru se leči 30 posto ljudi, koji
plaćaju iz svog džepa. Ako je doktorima omogućeno da jednom nogom budu
u državnom, a drugom u privatnom sektoru, da rade i ovamo i onamo,
zašto i pacijentima nije omogućeno da ih prati njihov novac, pa da li
će se lečiti u privatnom ili državnom sektoru ne bi trebalo da bude
problem
„To
treba nazvati pravim imenom – radi se o bakšišu", kaže dr Draško
Karađinović, iz nevladine organizacije „Doktori bez korupcije",
komentarišući najkontroverzniju izmenu iz zakona u oblasti zdravstva -
onu koja legalizuje „iskazivanje zahvalnosti" zdravstvenim radnicima u
vidu „poklona manje vrednosti".
Preciznije,
nenovčani poklon lekarima i drugim medicinskim radnicima ukupne
vrednosti jedne neto prosečne plate u Srbiji (koja je u januaru ove
godine iznosila 426 evra), više se ne smatra korupcijom. Tako kaže
odredba nedavno usvojenog Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
U
pojašnjenju se navodi da se „iskazivanje zahvalnosti u vidu poklona
manje vrednosti, odnosno reklamnog materijala i uzoraka, koji nije
izražen u novcu ili hartijama od vrednosti i čija pojedinačna vrednost
ne prelazi pet odsto, a ukupna vrednost ne prelazi iznos jedne
prosečne mesečne plate bez poreza i doprinosa u Republici Srbiji, ne
smatra korupcijom, sukobom interesa, odnosno privatnim interesom, u
skladu sa zakonom".
„Ako
mi sa jedne strane težimo Evropskoj uniji, a sa druge strane dajemo
bakšiš ljudima koji primaju platu iz budžeta, onda se vidi u kakvom smo
raskoraku i kulturnom i mentalnom zakašnjenju. Ta stvar je apsolutno
neprihvatljiva i predstavlja legalizaciju korupcije", navodi
Karađinović, jedan od onih za koje su nova zakonska rešenja
legalizacija korupcije.
Ministarstvo prihvatilo „dozvoljeni poklon"
Iz
Ministarstva zdravlja odgovaraju da je ovakvo rešenje u Zakon uneto na
preporuku Agencije za borbu protiv korupcije, koja je insistirala na
jasnom definisanju - do koje vrednosti ide dozvoljeni poklon. Ni u
Lekarskoj komori Srbije ne vide ništa sporno u novom zakonu. Kafa,
čokolada, bombonjere za lekare i medicinsko osoblje duboko su
ukorenjena praksa u Srbiji, koja se smatra „znakom zahvalnosti"
pacijenata. Novi zakon će, prema mišljenju Lekarske komore, povući
liniju između ovih i nekih skupljih i vrednijih nedozvoljenih
poklona.
Nije,
međutim, jasno na koji period se odnose dozvoljene vrednosti poklona,
niti ko će i na koji način voditi evidenciju i kontrolisati koliko su
koštali. Iz organizacije „Transparentnost Srbija" navode da je ova
odredba Zakona suprotna čak i Krivičnom zakoniku Srbije.
„Ovo
je degradacija lekara i poruka – ne možemo da vam povećamo plate, ali
evo legalizovali smo korupciju, pa pokušajte tu negde da uzmete tih
400, 500 evra, koliko možete", navodi poslanica opozicione Stranke
moderne Srbije Tatjana Macura.
Prema
podacima Sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti, plate
lekara u Srbiji kreću se od 530 do 760 evra, dok medicinsko osoblje
prima između 250 i 380 evra. To je i jedan od glavnih razloga zbog
kojih na rad u inostranstvo odlazi sve veći broj lekara i medicinskih
sestara, ali i zbog čega, uz državne ustanove, rade i u privatnom
sektoru.
Spasonosni EU model
Novina
sa neizvesnim ishodom je i najava jedinstvene „liste čekanja" za
operacije i dijagnostičke procedure koju će ubuduće voditi Republički
fond za zdravstveno osiguranje. Prema očekivanju Ministarstva, trebalo
bi da smanji liste na kojima se, prema podacima za 2018. godinu, nalazi
više od 72.000 pacijenata.
U
cilju uvećavanja prihoda lekarima i zaustavljanja odliva kadrova, zbog
kojih pored ostalog i liste čekanja broje toliko ljudi, najavljeno je
da će lekari ubuduće moći da imaju najviše tri ugovora o dopunskom
radu, do trećine radnog vremena. U okviru domova zdravlja organizovaće
se „popodnevne" i „večernje" klinike, kako bi građani bez čekanja mogli
da odu kod lekara, ali će to opet plaćati iz svog džepa.
Statistika
govori da u državnom zdravstvu u Srbiji trenutno radi preko 120 hiljada
ljudi. Skoro trećinu od tog broja čini nemedicinski kadar, na šta
Srbiju upozorava i Svetska banka, ukazujući da je to indikator
neefikasnosti sistema.
Novi
zakon kada je o ovome reč, ne donosi nikakve izmene. Uprkos brojnim
preporukama (po ugledu na evropske zemlje), privatni sektor nije
integrisan u javno zdravstvo, a građani će, uz obavezno zdravstveno
osiguranje koje plaćaju državi, nastaviti da plaćaju i kod privatnika.
„Prema
nekim procenama, u privatnom sektoru se leči 30 posto ljudi, koji
plaćaju iz svog džepa. Ako je doktorima omogućeno da jednom nogom budu
u državnom, a drugom u privatnom sektoru, da rade i ovamo i onamo, ne
vidim zašto i pacijentima nije omogućeno da ih prati njihov novac, pa
da li će se lečiti u privatnom ili državnom sektoru ne bi trebalo da
bude problem. To je već rešeno na vrlo pozitivan način u mnogim
zemljama Evropske unije, pa je trebalo pogledati te modele", kaže
Zorica Marković, novinarka koja je godinama pratila sektor
zdravstva.
Neko je govorio o natalitetu
„Sve
mere koje Vlada propagira na sav glas u smislu da se bave natalitetom,
podrškom rađanju i tako dalje, padaju u vodu zato što ovo pokazuje da
im je namera da se što više smanjuju socijalna izdvajanja", kaže
predstavnica Inicijative „Mame su zakon" i poslanica Stranke moderne
Srbije Tatjana Macura.
Osvrće se na još jednu od zakonskih izmena koja je ispraćena kritikama i koja je otvorila nove diskusije.
Zakon
ne prati pozitivna načela kada je reč o položaju majki za vreme
trudničkog i porodiljskog bolovanja. Serija protesta koji su početkom
godine na inicijativu udruženja „Mame su zakon" organizovani u Beogradu
i drugim gradovima Srbije, te primedbe i sugestije na ponuđena rešenja
u oblasti zdravstvenog osiguranja, nisu dali rezultate. Prema izmenama
Zakona, naknada za bolovanje nakon tri meseca obračunaće se tako što se
zaradi buduće majke dodaje devetomesečna minimalna zarada, a onda se
taj iznos deli na 12 meseci.
Centralizacija ostaje
Kao
rešenje za umanjenje obima administrativnih i tehničkih službi, novi
Zakon predviđa objedinjavanje domova zdravlja i bolnica na lokalnom i
regionalnom nivou u „zdravstvene centre". Nadležnost će biti
centralizovana i sa lokalne samouprave biće preneta na Ministarstvo
zdravlja. Ovakvo rešenje predviđao je i raniji zakon.
„Praksa
je pokazala da vrlo često imamo dom zdravlja i opštu bolnicu pod istim
krovom, a kada su razdvojene u dve zdravstvene ustanove, svaka od njih
mora da obezbedi svoju radnu snagu. U situaciji kada već šest godina
imamo Uredbu o zabrani zapošljavanja, često te ustanove nisu u
mogućnosti da obezbede pojedine specijalističke kadrove", rekla je
Radica Pejčinović Bulajić, pomoćnica ministra zdravlja za zdravstvenu
zaštitu.
Kako
će se ovo sprovoditi u praksi nije poznato, jer Uredba o planu mreže
centara nije završena. Tako ostaje pitanje kako će se spajanje, koje će
se rukovoditi brojem stanovnika, odraziti na manje sredine.
„Radili
smo neke analize koje pokazuju da skoro 40 posto stanovništva u Srbiji
nije pokriveno hitnom medicinskom pomoći. To su sve ove male opštine
koje nemaju organizovanu hitnu medicinsku pomoć, i ako to prenesete na
teren, znači da stanovnici, pogotovo u ruralnim područjima, nemaju
dostupnu zdravstvenu zaštitu koja je Ustavom garantovana", ukazuje
Vladica Dimitrov, predsednik Odbora za zdravlje Stalne konferencije
gradova i opština.
Bez rešenja za nemedicinske kadrove
Posledica
je to hroničnih boljki državnog zdravstva, položaja zdravstvenih
radnika i uslova u kojima rade. Zato novinarka Zorica Marković ocenjuje
da nijedna od novina u zakonima neće doprineti smanjenju odliva
kadrova, niti će unaprediti zdravstvenu zaštitu.
„Nismo
rešili pitanje državnog monopola u finansiranju zdravstva. Mora se
zdravstvo osloboditi velikog broja nemedicinskog kadra. Predstoje
krupni organizacioni i ekonomsko-finansijski potezi koji bi morali da
se naprave da bismo suštinski osetili boljitak. Zakon je ovakav kakav
je, ali čini mi se da ćemo sačekati malo da to bude veći iskorak",
navodi Zorica Marković.
Kako
dodaje, Srbija za lečenje po glavi stanovnika na godišnjem nivou
raspolaže sa samo 250 evra. U Hrvatskoj je ta suma 700 evra, a u
Nemačkoj 3.750.
Iako
izmene zakona nisu donele suštinske promene koje bi vodile ka rešavanju
ovog i drugih problema u zdravstvu, neke od novina pozdravljene su kao
korak ka poboljšanju položaja i podrška pacijentima i njihovim
porodicama.
Podsticanje na prevenciju
Kako
bi se građani pozvali na odgovornost, novim zakonom je predviđeno da
oni koji se nakon tri poziva ne odazovu na preventivni pregled, a za to
nemaju opravdanje, sami plaćaju troškove lečenja u visini od 35 odsto
ukoliko se razbole.
„Polemike
je izazvalo pitanje šta znači opravdati izostanak. Nije to neko
formalno opravdanje i dovoljno će biti da se osigurano lice javi svom
lekaru da se razlozi izostanka negde notiraju i da se sa izabranim
lekarom zakaže sledeći termin", navodi pomoćnica ministra zdravlja za
zdravstveno osiguranje Slađana Đukić.
Iako
su u delu javnosti ovakve vrste „sankcija" ocenjene kao drastične,
Zorica Marković smatra da je reč o jednoj od korisnijih mera.
„Nekada
smo imali sistematske preglede, sada toga nema i bolest se otkriva u
kasnim fazama kada je lečenje krajnje neizvesno ili je uglavnom loša
prognoza, a mnogo košta", kaže ona.
Žene
koje su se lečile od raka imaće pravo na rekonstrukciju dojke na teret
zdravstvenog osiguranja. Hronični bolesnici više neće morati svakog
meseca da idu po recepte, već će njihov lekar moći da ga prepiše na
šest meseci.
U
skladu sa proklamovanom populacionom politikom, čiji je prioritet
povećanje nataliteta, preventivni i ostali pregledi u vezi sa
planiranjem porodice ubuduće će, uz žene, uključivati i muškarce.
Takođe,
prihvaćena je inicijativa Nacionalnog udruženja roditelja dece obolele
od raka (NURDOR) da za vreme odsustva sa posla zbog lečenja deteta
primaju 100 odsto plate, za razliku od dosadašnjih 65 posto, te da to
pravo mogu da koriste do navršene 18. godine bolesnog deteta. Bolovanje
će moći da obnavljaju na svakih šest meseci, umesto na mesec dana, kako
je do sada bio slučaj i zbog čega su mnogi roditelji bili primorani da
napuštaju posao ili su zbog odsustva dobijali otkaze.
Izmenama
Zakona predviđeno je i da izabrani lekar u domovima zdravlja može da
otvori bolovanje za pacijenta do 60 dana umesto dosadašnjih 30, te da
će na bolničko lečenje ubuduće pacijenta moći da uputi i lekar
specijalista, a ne samo izabrani lekar. Cilj ovih izmena je smanjenje
gužvi i čekanja u domovima zdravlja.