Svega
8,5% odraslog stanovništva u Srbiji ima sve svoje zube, a 9,3 odsto
nema nijedan svoj zub. U vilici svakog četvrtog odraslog stanovnika
naše zemlje nedostaje više od 10 zuba. U
Srbiji se stomatološka zdravstvena zaštita u državnim zdravstvenim
ustanovama pruža u: 158 domova zdravlja, Zavodu za stomatologiju u
Kragujevcu, Zavodima za zdravstvenu zaštitu studenata u Beogradu, Novom
Sadu i Nišu, Klinikama za stomatologiju u Novom Sadu i Nišu, kao i u
Zavodima za zdravstvenu zaštitu radnika u Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu
i Zavodu ѕa ѕdravstvenu zaštitu radnika MUP-a. Trenutno je u njima 3846
radnika. Stomatološka zdravstvena zaštita pruža se i u 2.114 privatnih
ordinacija.
Pošto
se skoro sve usluge plaćaju, a suočeni sa opštom besparicom, ljudi idu
kod zubara samo kad baš moraju, a sve manje neophodne i skuplje
intervencije ostavljaju za neka srećnija vremena, pa i ne čudi tužna
slika stanja zuba srpske nacije. Prema aktuelnim podacima zbog
besparice ljudi sve ređe idu kod zubara. Svakom četvrtom stanovniku
Srbije nedostaje više od deset zuba.
Prema
nedavno objavljenom Evropskom zdravstvenom potrošačkom indeksu za 2012.
godinu Srbija je na listi na kojoj su 34 evropske zemlje zauzela
poslednje mestu po kvalitetu zdravstvene zaštite. To ne treba da čudi
kada znamo da je izdvajanje za zdravstvo u OECD dostiglo 2010. godine -
3.268 dolara po stanovniku, dok je u Srbiji iznosilo 250 evra godišnje
po stanovniku. Istovremeno, zemlje u regionu izdvajaju četri puta više
od nas. Udeo BDP u izdvajanju za zdravstvo je najveće u SAD - 17,6
odsto, u Holandiji 12 odsto, u Nemačkoj i Francuska - 11,6 odsto, a u
Srbiji - 6,3 odsto. BDP Holandije iznosi 680 milijardi evra, dok se BDP
Srbije lažno prikazuje na 32 milijardi evra, mada on realno iznosi 17
milijardi evra. U Srbiji zaposlenih u zdravstvu je 104.500, ali lekara
ima samo 20.900 i nemamo dovoljno lekara po broju stanovnika,
gledajući, opet, evropski prosek, mada na birou za nezaposlene ima
2.019 lekara, 14.853 osobe sa srednjom medicinskom spremom,1.220
stomatologa i 400 farmaceuta.
Ovako
sumornu sliku zdravstva u Srbiji upotpunjuje i poslednje istraživanja o
stomatološkoj zdravstvenoj zaštiti sprovedeno u okviru velike
analitičke studije zdravlja nacije, koju je sproveo Institut za javno
zdravlje ”Dr Milan Jovanović Batut”, koje pokazuje da su zubi nacije u
- katastrofalnom stanju! Svega 8,5 odsto odraslog stanovništva ima sve
svoje zube, a 9,3 odsto nema nijedan svoj zub! U vilici svakog četvrtog
odraslog stanovnika nedostaje više od 10 zuba.
Odnos
odraslih prema zdravlju usta i zuba bio je povoljniji 2000. godine nego
danas: 2000. godine 56,7 odsto odraslih pralo je zube više od jednom
dnevno, a današni 50%. Jedini pomak nabolje ilustruje podatak da se
povećao broj odraslih koji posećuju stomatologa zbog kontrole oralnog
zdravlja, sa 8,6 na 15 odsto za šest godina.
Brigom
o oralnom zdravlju, prema svim dosadašnjim istraživanjima, nikad baš
nismo mogli da se pohvalimo. Isključivanje stomatološke zaštite iz
paketa obaveznog zdravstvenog osiguranja za najveći deo odraslog
stanovništva, drastično je proredilo odlaske zubaru. Broj poseta
stomatologu opao je za čak 60 odsto. Prosečan broj poseta stomatologa
po stanovniku u Srbiji lane je iznosio 0,3 odsto, a 10 godina ranije
duplo više - 0,7 odsto. Pretprošle godine plombirano je 59% manje zuba
nego 2005. Još više je smanjeno lečenje komplikacija karijesa, za čak
64 odsto.
Sve
ovo, upozoravaju istraživači, dovešće narednih godina do povećanja
vađenja zuba i broja krezubih. A, i stomatološke službe su
”desetkovane”. Posle isključivanja stomatološke zdravstvene zaštite za
većinu osiguranika iz usluga o trošku osiguranja, broj stomatologa je u
mreži javnih zdravstvenih ustanova smanjen za više od 40 odsto. Jedino
su u nešto povoljnijem položaju deca do 18 godina jer su za njih
stomatološke usluge ostale pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Mnogo, ali nedovoljno
U
odnosu na 2011. godinu, a u skladu sa Zakonom o izmenama i dopunama
Zakona o zdravstvenom osiguranju, proširena su prava u oblasti
stomatološke zdravstvene zaštite i to što je starosna granica za
preventivne stomatološke i profilaktičke mere za prevenciju bolesti
usta i zuba kod osiguranih lica dece pomerena sa 18 godina, odnosno do
kraja srednjoškolskog školovanja, kao i na studente do kraja tog
školovanja, a najkasnije do navršene 26 godina života. Na taj način
populaciji studenata obezbeđuje se stomatološka zdravstvena zaštita iz
sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, čime se rasterećuju ova
lica obaveze plaćanja stomatoloških usluga iz sopstvenih prihoda
odnosno prihoda roditelja.
Novinu
predstavlja pravo na preglede i lečenje bolesti usta i zuba osim lica
kojima je to pravo dato i na osigurana lica kod kojih je u toku života
zbog obolenja ili povrede došlo do gubitka pojedinih telesnih ili
psihofizičkih funkcija zbog čega nisu u mogućnosti da samostalni
obavljaju aktivnosti svakodnevnog života.
Najznačajniju novinu
predstavlja pravo na preglede i lečenje bolesti usta i zuba za
osigurana lica iz člana 22.Zakona o zdravstvenom osiuranu, lica koja
zbog nedostatka sopstvenih prihoda pravo iz obaveznog zdravstvenog
osiguranja ostvaruju iz sredstava doprinosa koje uplaćuje republički
buđet, odnosno priznato je pravo na stomatološke usluge kategoriji
socijalno ugroženiih lica.
Na
taj način najugroženijim kategorijama lica, zbog nedostatka sopstvenih
sredstava iz kojih bi plaćali stomatološke usluge, ili iste ostvarili
na osnovu dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja, dato je pravo na
stomatološke usluge na teret sredstava obaveznog zdravstvenog
osiguranja, pod uslovom da je nivo njihovih primanja ispod cenzusa
utvrđenog u skladu sa Zakonom.
Uslov
da osiguranici iz čl. 22 Zakona ostvare pravo na stomatolosku
zdravstvenu zastitu,jesu da su prihodi osiguranih lica ispod cenzusa
utvrđenog Pravilnikom o mesečnom iznosu prihoda kao cenzusu za sticanje
svojstva osiguranog lica. Dokaz da je prihod osiguranika ispod cenzusa
potvrda koju izdaje Filijala/Ispostava RFZZ/o. Visina prihoda
osiguranog lica koje je ispod cenzusa utvrđuje se na način i postupku
za utvrđivanje visine prihoda kao cenzusa kod nezaposlenog lica, i to
po zahtevu na izjavi o članovima porodice i prihodima po clanu porodice.
Šta treba menjati
Očigledno
je da je potrebno hitno promeniti koncept stomatološke službe i
usaglasiti ga sa evropskom praksom. Neophodno je omogućiti da pacijenti
sa knjižicom i na račun RZZO slobodno biraju stomatologa u domu
zdravlja ili privatnom sektoru po principu "novac prati pacijenta",
redefinisati "osnovni paket usluga" i suštinski izmeniti cenovnik
stomatoloških usluga RZZO koji je generator neefikasnosti, rasipanja
stomatološkog dinara i zdravstvene diskriminacije siromašnih građana.
Dr
Draško Karađinović, stomatolog iz Novog Sada je dugo radio, skoro dve
decenije, u zemljama Zapadne Evrope, pa je interesantno čuti šta misli
o dopunskom radu lekara kod nas:
-
Prvo, očigledno da plaćanje iz džepa u ustanovama koje su na budžetu
može samo da podstakne i legalizuje diskriminaciju pacijenata po osnovi
imovinskog stanja. Podsećam, po definiciji državni službenici, u ovom
slučaju lekari odnosno stomatolozi, imaju obavezu jednakog i
ravnopravnog tretmana svih pacijenata, bez pravne osnove da posebno
privileguju određene pacijente To proizilazi iz činjenice da rade u
budžetskoj monopolskoj ustanovi koju finansiraju svi građani kroz
takođe obavezni monopolski javni fond RZZO a u skladu sa elementarnim
principima funkcionisanja moderne države (sudstvo, carina, policija,
školstvo...). Iz tog, svakom poreskom obvezniku razumljivog razloga, u
Evropi ne postoji ovakav model koji omogućava masovan privatni rad
državnog lekara u istoj delatnosti. Kako je oko nas? U Sloveniji, manje
od 1% državnih lekara može da radi privatno u bolnici dok je Republici
Srpskoj dvojni rad poptuno zabranjen.
U suprotnom, neravnopravan
tretman građana u javnoj ustanovi odmah problematizuje pitanje
obaveznosti finansiranja stomatološke službe u Domu zdravlja, pa ovaj
model finansiranja, osim što podriva principe pravednosti, dostupnosti,
solidarnosti i jednakosti na kojima počiva javno zdravstvo,
obesmišljava obavezno zdravstveno osiguranje i predstavlja direktan
poziv na poresku neposlušnost građana koji logično gube motiv zaza
redovno plaćanja poreza i doprinosa.
Drugo,
otvara se problem korišćenja skupog državnog resursa (stomatološka
oprema, ortopantomografi, hirurška sala, protetske laboratorije...itd)
jer se postavlja pitanje kojim redom i po kojoj ceni će ga koji
stomatolozi koristiti za svoje privatne pacijente. I šta kada se
pokvariturbina ili ortopantomografski aparat od 100 hiljada evra, koji
pripadaju svima nama, u dopunskom radu zbog privatnog profita? Šta se
dešava u utorak sa redovnim pacijentima koji su na listi čekanja?
Ukratko,
nebulozna regulativa šteti pacijentima a državne stomatologe, ni krive
ni dužne, gura u sivu zonu konflikta javnog i privatnog interesa sa
svim etičkim i zakonskim dilemama.
Ovakvo
rešenje bi trebalo da postane obrazac za stomatološku zaštitu u
Republici?! Poslednji je trenutak da Vlada RS hitno reaguje i spreči
nezakonitu komercijalizaciju državnog zdravstva, u ovom konkretnom
primeru stomatologiju, a time i diskriminaciju miliona siromašnih
građana Srbije zbog teških zdravstvenih i socijalnih posledica.
Stanje u Srbiji
- samo 8,5 odsto građana Srbije ima sve zube - četvrtini nacije nedostaje više od deset zuba - 60 odsto ne pere zube svakog dana - 30,7 odsto odraslih odlazi kod stomatologa
|