2. FEBRUAR 2012.
INTERVJU: DOCENT DR BOJANA
BOKOROV,
ZAMENIK UPRAVNIKA KLINIKE ZA RADIOLOŠKU TERAPIJU
DOKTORKA TVRDI DA SU
NADLEŽNI NEZAINTERESOVANI DA SE
Autor: Stanka Janičić Stepanov
Raskrinkavanje trgovine
listama smrti koštalo me je ugleda,
karijere i zdravlja.
Ali bih opet učinila isto
Nakon što je pre
skoro dve godine lekarka Bojana Bokorov ukazala na moguću
Podsećanja radi, pre godinu i po dana dr Bojana Bokorov
obelodanila je postojanje trgovine listama čekanja i optužila baš dr Marka
Eraka da na mukama najtežih bolesnika zarađuje ogromne pare.
Zdravstvena inspekcija Ministarstva zdravlja, kao i
ministar zdravlja dr Zoran Stanković potvrdili su da je trgovine bilo. Potom je
i ombudsman Saša Janković posle dvomesečne istrage utvrdio da su najtežim
bolesnicima uzimane pare, a da su pojedinci u tom institutu godišnje zarađivali
i po 500.000 evra.
· Kažete da se u Institutu za onkologiju trguje
listama za radioterapiju. Na šta
konkretno mislite?
Mislim na to da su pacijenti iz inostranstva koji su lečeni bez saglasnosti RZZO, po osnovu zaključenog ugovora ili bez zaključenog ugovora, imali prednost u odnosu na domaće osiguranike, kao i domaći pacijenti koji su se vodili kao samoplatioci pa je time povređeno pravo na lečenje domaćih bolesnika koji su stavljani na nedopustivo duge liste čekanja, a tome su mediji dali naziv „trgovina listama čekanja”.
· Da li
imate dokaze za to?
Dokaze o tome predala sam nadležnim državnim organima, a ti dokumenti objavljeni su na sajtu asocijacije „Doktori protiv korupcije”.
· Prema vašim saznanjima, otkad se trguje
listama za radioterapiju?
Kada su u pitanju
samoplatioci, onda je to pojava od 2007. godine, a ovi drugi od početka 2009.
do kraja 2010. godine, kada je nakon
provedenog postupka to zabranio zaštitnik građana Republike Srbije.
· Da li je tačno da su pacijenti umirali zbog
trgovine listama? Kakve dokaze imate za to?
Upravnik
Klinike za radioterapiju dr Marko Erak je u listu „Blic” od 13. 8. 2008. godine izjavio: „U Institutu za
onkologiju Vojvodine svake godine se leči i zrači oko 3.000 pacijenata, a i
pored smanjenja dugih lista čekanja, trećina pacijenata umre...”
Stoga je
potpuno jasno da su pacijenti umirali pre vremena jer nije bilo adekvatnog,
pravovremenog i stručnog lečenja.
· Kome ste od nadležnih organa prijavili
trgovinu?
Prijavila sam
svim nadležnim organima, pa je u Institutu za onkologiju policija provela
odgovarajući postupak i u martu 2011. godine dokumentaciju predala Višem tužilaštvu
u Novom Sadu koje još nije pokrenulo postupak.
U istom pravcu proveo je postupak i zaštitnik građana Republike Srbije
koji je utvrdio nepravilnosti u radu na štetu bolesnika i zaposlenih i o tome
izdao preporuke i saopštenje, što je rezultiralo prestankom takvog načina zaračenja,
ali su liste čekanja ostale.
· Koliko se godišnje zrači pacijenata u
Institutu za onkologiju?
Sada se, prema
mom saznanju, zrači oko 2.500 pacijenata. Ovaj broj je drastično opao jer zbog
preopterećivanja i neodržavanja mašina nastaju havarije i njihovo devastiranje,
a nove nisu kupljene.
Pored toga, značajno
je i to što je zadnjih godina otišao najstručniji kadar iz IOV u inostranstvo i
druge zdravstvene institucije u zemlji.
· Dr Vanja Karađinović, vaša bivša koleginica
koja je takođe obelodanila šta se događa u Institutu za onkologiju, otišla je
iz zemlje.
Koleginica Krađinović
je zbog tog obelodanjivanja bila izložena psihičkom teroru i diskriminaciji na
poslu, a pokušali su i da joj izbrišu propisanu terapiju kako bi je okrivili
zbog lekarske greške, ali je ona to, srećom i božjom promisli, uočila i
otklonila.
· Prete li
i vama?
Isto a možda i agresivnije terorisanje sprovode na meni i pokušavaju da mi podmetnu lekarsku grešku, pa tako izmišljaju razne povrede radne obaveze.
A najnovije u tom pogledu jeste da su mi dostavili upozorenje pred otkaz ugovora o radu, gde su izmislili da sam pripremala da zračim zdravu umesto bolesne dojke, a sve to rade iz osvete. Na poziv Odbora Skupštine Srbije za zdravlje i porodicu, u prisustvu direktora IOV i ostalih rukovodilaca izložila sam sve nepravilnosti u radu, što sam smatrala svojom obavezom, 22. jula 2010. godine.
· Kakav je
odnos ostalih zaposlenih u Institutu prema vama posle obelodanjivanja afere?
Osim poslušnika dr Marka Eraka i dr Dušana Jovanovića, svi zaposleni me podržavaju, pa i sindikat, jer znaju pravo stanje stvari, tako da većina zaposlenih nije htela potpisati ni peticiju koju je dr Marko Erak pokrenuo protiv mene.Uprava Instituta je pod kontrolom te dvojice.
· Da li ste
razgovarali s ministrom Zoranom Stankovićem o ovoj aferi i šta vam je rekao?
Dr Zoran Stanković je, kada je došao na ministarsko mesto, javno izjavio da će me zaštititi u saradnji s direktorom, a izjavio je i to da je utvrđeno postojanje trgovine listama čekanja i da su pojedini lekari zaradili 5.000 evra na godišnjem nivou, a ne 500.000 kao što se mislilo.
Mene je
ministar pozvao u svoj kabinet na razgovor 18. septembra 2011. godine, ali pošto sam se pojavila s
advokatom, on je promenio stav, tako da mi je umesto obećane zaštite otvoreno pretio
krivičnom prijavom i govorio da nemam dokaza.
·
Da li vas neko podržava u toj borbi, osim
asocijacije „Doktori protiv korupcije”?
Niko me ne podržava
od državnih organa, a trebalo bi, jer da imam tu podršku, onda me sigurno ne bi
toliko zlostavljali, do te mere da su mi narušili zdravlje jer sam od
svakodnevnih stresova dobila povišen šećer, što je uzrok i drugih oboljenja
koja mi se pojavljuju.
Jedino mi je
nedavno pružila zaštitu Agencija za borbu protiv korupcije u trajanju od dve
godine, ali tu zaštitu direktor Instituta za onkologiju ne poštuje, kao što
nije poštovao ni preporuke zaštitnika građana Republike Srbije.