Datum objave:
28.07.2010 09:20
Autor: Nataša Škaričić
Udruga Liječnici protiv korupcije ( www.healthcareanticorruption.org
) je prošlog tjedna u Skupštini Srbije raskrinkala prodaju mjesta na listi
čekanja za zračenje u Institutu za onkologiju Vojvodine, a javnost se bavi i
spektakularnim hapšenjima liječnika u operaciji Kraba, jer su se ugledni
onkolozi 'prodali' farmaceutima u zastrašujućem lancu zarađivanja na najtežim
bolesnicima! A kako je kod nas, pitaju se ne
bez straha korisnici zdravstvenih usluga u Hrvatskoj. Tu smo, u istoj regiji,
liječnici nam rade s gotovo istim predstavništvima farmaceutskih giganta. Što
je s aferama u kojima se i kod nas propitivao odnos farmaceuta i liječnika, u
kojoj su fazi istrage? Ima li novih istraga? Ima, dobila je odgovor u policiji
komentatorica tportala Nataša Škaričić. Službeno joj je potvrđeno da je
početkom 2009. godine policija u nekoliko navrata izuzimala svu dokumentaciju o
kliničkim istraživanjima iz KB Sestara milosrdnica!
U Srbiji se mjesec dana vodi više nego zanimljiva borba između nekolicine
liječnika i – kako je u Hrvatskoj popularno reći – 'institucija koje bi trebale
raditi svoj posao'. Nakon što je tamošnja udruga Liječnici protiv korupcije
javno upozorila da sumnja u prodaju mjesta na listi čekanja za radioterapiju u Institutu
za onkologiju Vojvodine (IOV), zamjenica šefa Klinike za radiološku
terapiju IOV-a dr. Bojana Bokorov predala je prošlog tjedna Skupštini
Srbije dokument koji potvrđuje te sumnje: prema tom dokumentu, 400
stranih državljana je po cijeni od tri-četiri
tisuće eura preskakalo liste čekanja na zračenje, na štetu onkoloških
pacijenata iz Srbije. Bokorov je istodobno upozorila na katastrofalan tretman
oboljelih od malignih bolesti koji i po tri mjeseca čekaju na početak terapije
zračenjem, ali i na to da je posebna komisija srpskog Ministarstva zdravlja
oformljena u svibnju ove godine sačinila potpuno netočan izvještaj o radu
Instituta.
Samo mjesec dana ranije, dvoje od troje članova iste komisije uhapšeno je u
grandioznoj akciji pod nazivom Kraba: direktor Instituta za onkologiju i
radiologiju Srbije prof. dr. Nenad Borojević osumnjičen je za
primanje i davanje mita od 80 milijuna dinara i 150 tisuća eura, a u kaznenoj
je prijavi dodano i 'zločinačko udruživanje'. Policija je privela i liječnike Zorana
Bekića, načelnika Odjela pedijatrije Instituta i predsjednika Komisije
za onkološke lijekove, Ivanu Popović, načelnicu ljekarne na
onkologiji i dr. Zorana Tomaševića, zamjenika direktora
Instituta. Zbog davanja mita, uhapšeni su i rukovoditelji farmaceutskih kuća u
Beogradu, Vojislav Petrović, direktor tvrtke Roche u
Srbiji, Andrej Soretić, prvi čovjek Onkološkog sektora Swiss
Pharme te Predrag Marinković i Ana Matović,
direktori srpske podružnice AstraZenece.
Iako je većina srpskih i hrvatskih medija prenijela da su svi uhapšeni
liječnici osumnjičeni za propisivanje prevelike doze citostatika pedijatrijskim
pacijentima, to je potpuno netočno i nemoguće, jer bi u tom slučaju djeca
umirala, no istina je da su svi osumnjičeni za primanje i davanje mita da bi
pogodovali nekim onkološkim lijekovima na srpskom tržištu.
Liječnici i neke civilne udruge u Srbiji inzistiraju na tome da ministar
zdravlja Tomica Milosavljević podnese ostavku, no, kako je već
uobičajeno u zemljama što ne poznaju političku odgovornost, on to odbija
učiniti, jer, naravno, baš sebe smatra borcem protiv korupcije. Milosavljević
je pun primjedbi na ponašanje medija u ovom slučaju, tvrdeći da neodgovornim
izvještavanjem ruše povjerenje u čitav zdravstveni sustav (poznato?), no
bizarno je što je njegove teze osnažilo i Udruženje novinara Srbije, te su
zajednički zaključili da 'između novinara i liječnika ne bi smio nastati ovakav
jaz'. Hrvatska je javnost milijun puta doživjela takvo obraćanje zdravstvene
administracije i liječničke profesije nakon afera u zdravstvu, no na sreću ne
baš ovakvim povodom, stravičnim ucjenama onkoloških pacijenata, koji govori o
potpunom moralnom slomu sustava.
Zašto događanja u Srbiji trebaju biti zanimljiva i
Hrvatskoj?
Prvo, ovih sam dana dobila i službenu potvrdu da je početkom 2009.
godine policija u nekoliko navrata izuzimala svu dokumentaciju o kliničkim
istraživanjima iz KB Sestara Milosrdnica, i to na nalog Državnog odvjetništva.
Budući da Državno odvjetništvo evidentno drži priču u tajnosti i spekulira s
odlukama, može se samo pretpostavljati da se radi o nekoj konkretnoj kaznenoj
prijavi ili o reperkusiji nekih međunarodnih istraga, kakva se na koncu
pokazala ona protiv tvrtke Novartis, s epicentrom u Sloveniji.
Na moj upit o čemu se radi, ministar zdravstva Darko Milinović
mi je poslao SMS s HDZ-ovom mantrom: neka svatko radi svoj posao.
Zatim, takozvano tranzicijsko zdravstvo u zemljama bivše Jugoslavije puno je
sličnih bolesti zbog gotovo identičnih političkih, kulturoloških i ostalih
društvenih faktora u kojima je na ovim prostorima funkcionirao zdravstveni
sustav. Naše zdravstvene legislative nisu bitno različite, kao ni reformski
trendovi, pa je izvjesno da se slične stvari događaju u hrvatskom i srpskom
zdravstvenom sustavu. Izgleda logično upitati se – ako Roche plaća liječnike u
Srbiji za propagiranje njihovih proizvoda, zašto to ne bi činio i u Hrvatskoj?
Jesmo li primijetili da se netko bori protiv takvih stvari?
Ovo su, nažalost, potpuno kriva pitanja, jer je Hrvatska imala iste afere još u
2003. i 2004. godini, s time da nitko tada nije – koliko znamo – pozvan ni na
informativni razgovor. Uhapšenih sigurno nije bilo, niti se ikada oformilo
ijedno liječničko tijelo koje bi se zalagalo za borbu protiv korupcije, kao što
su srpski Doktori protiv korupcije.
Početkom 2003. godine Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje
smijenilo je sve članove Povjerenstva za lijekove HZZO-a tvrdeći da su, s
pozicije izravnog sukoba interesa, pogodovali tvrtki Hoffmann La Roche,
odnosno promociji lijeka Pegasys za hepatitis B. Medije su
tada punile vijesti o angažmanu Državnog odvjetništva i policije u tom slučaju,
no kasnije nitko nije pitao za ishod: pitanje je li najmasovnija smjena u vrhu
krovne institucije za zdravstvo RH bila dio klanovskog obračuna ili nešto
drugo, jednostavno je zaboravljeno. Koncem 2004. godine osobno sam danima
izvještavala za Globus i Slobodnu Dalmaciju o razlozima zbog kojih su američki
revizori poput racije banuli u hrvatsko predstavništvo američke megakompanije Pfizer,
a ti su izvještaji obilovali dokumentacijom koja je izravno optuživala vodeće
hrvatske liječnike za nelegalne financijske transakcije, po istom principu koji
se danas otkriva u Srbiji.
Pokazalo se da je jedan od
najslavnijih hrvatskih liječnika, S. V., desetljećima
konzultant Pfizera, s mjesta predsjednika Nacionalnog bioetičkog povjerenstva i
mnogih drugih zdravstvenih tijela odlučivao o ulasku ogromnih kliničkih
istraživanja za Pfizer u tri hrvatske bolnice, a da su sve novčane transakcije
išle preko Društva za okoštavanje tkiva kojemu je bio
predsjednik. Za primanje honorara na austrijskim računima u internim je spisima
optužen i jedan od najutjecajnijih dječjih endokrinologa, M. D.,
a taj je honorar prema optužbama ovisio o količini propisanog Genotropina
(hormon rasta) u njegovoj ordinaciji i ordinacijama liječnika na koje je vršio
utjecaj. U papirima Pfizera tada se spominjao i najpoznatiji klinički
farmakolog u državi, I. F., koji je, prema tadašnjim
optužbama, osam godina kontinuirano primao naknadu iz luksemburške centrale
Pfizerove tvrtke Pharmacia na privatni račun u Austriji.
Nakon što je tadašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang za
Globus izjavio da je slučaj zaslužio da se njime pozabave policija i Državno
odvjetništvo, zavladao je muk, a službena istraga je u potpunosti izostala.
No pogledajmo što se u tom razdoblju događalo na službenom hrvatskom tržištu
lijekova. Službeni podaci za 2001. godinu govorili su da država godišnje
izdvaja 2,6 milijardi kuna za lijekove, dok početkom 2010. godine ministar
zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović govori o 23 posto
troška na lijekove od ukupnog zdravstvenog proračuna, što je preko 5
milijardi kuna. U međuvremenu, administracija je nekoliko puta sama
objavljivala da je u pregovorima s farmaceutima smanjivala cijene lijekova (što
je točno), a točno je i da su formiranjem besplatne i B liste lijekova
(lijekovi za doplatu) na tržištu uglavnom forsirani jeftiniji generici. Otkud
stoga ovakav porast troškova, nažalost, nije moguće reći, jer su financijski
izvještaji i politika lijekova potpuno zatvoreni za javnost.
U skladu s osobnom taktikom rješavanja brojnih problema
zdravstva, Milinović se nedavno razbjesnio na ovu temu, pa je počeo prijetiti
kontrolom odnosa između farmaceuta i liječnika, ali – zapanjujuće – samo na
najnižoj razini, dok ni u jednom trenutku nije spomenuo da bi trebalo
kontrolirati odnos farmaceutske industrije i decision-makera u
službenim državnim tijelima za politiku lijekova. Na koncu, nije realizirao ni vlastitu zamisao, pa
ovu epizodu možemo zanemariti.
Zaključak je sljedeći: razumljivo je
da je i naša javnost šokirana događanjima u Srbiji, naročito kad se do kraja
ogoli istina, a ta je da su se u toj državi ucjenjivali umirući ljudi. Međutim,
treba razmisliti i o drugom aspektu - Srbija ima barem jednu udrugu liječnika
koji se imenom i prezimenom (prof. dr. Dragana Jovanović i dr. Draško
Karađinović, npr.) bore protiv korupcije i pritom uspijevaju zadržati svoja
radna mjesta. Tim povodom, sjetimo se slučaja dr. Srećka Sladoljeva
koji je dobio otkaz u Imunološkom zavodu u Zagrebu onaj tren kad je progovorio
o cjepivu protiv pandemijske gripe.
Ne treba zanemariti ni činjenicu da je srpski SBPOK (Služba
policije za organizirani privredni kriminal) ipak napravio neku akciju, iako će
ona, prema svim prognozama, završiti kao predstava: u Hrvatskoj je, unatoč
istim aferama, takvo nešto nezamislivo.