|
Zašto
smo neravnopravni
Već
duže vreme Društvo privatnih lekara i stomatologa Srbije ukazuje
da su rešenja koja nam dolaze iz Ministarstva zdravlja i Republičkog
zavoda za zdravstveno osiguranje daleko ispod minimuma jednog
modernog zdravstvenog sistema i da ne odgovaraju zahtevima vremena u
kome živimo. Blagovremeno i dobronamerno smo ukazivali da je uredba
ministarstva kojom se odobrava određenim specijalnostima iz
privatnog sektora da svojim pacijentima prepisuju lekove na teret
fonda nefunkcionalna i zakasnela i da ne može imati željeni
efekat. To su nedavno potvrdili i visoki zdravstveni rukovodioci
republičkog fonda kada su javno izrazili žaljenje kako je jako
malo privatnih lekara podnelo zahtev za potpisivanje ugovora sa
fondom. Razlozi zbog kojih je ova uredba ministarstva zdravlja doživela
fijasko su višestruki i ovde želimo da ukažemo samo na neke od
njih.
Kao prvo, da bi pacijent koji se leči
kod privatnog lekara ili stomatologa mogao da dobije lek na recept
moraće prvo da ode u Dom zdravlja i da tamo izabere lekara kod
koga će mu biti otvoren zdravstveni karton. Nakon toga može
kod privatnika da dobije recept za lek, a privatni lekar je u
obavezi da u roku od sedam dana obavesti lekara iz Doma zdravlja
kome je i koji lek prepisao kako bi se to tamo evidentiralo u
pacijentov karton. Ako to ne učini, lekar privatnik iz svog džepa
plaća punu cenu leka kao da ga je kupio za svoje potrebe, a
fond mu oduzima pravo da ispisuje recepte za lekove sa pozitivne
liste na teret fonda i raskida ugovor sa njim. Ne treba imati puno
mašte da bi se zamislilo koliko će sve ovo dodatno da
zakomplikuje celu proceduru izdavanja leka. Ovo znači da će
i lekari u Domu zdravlja imati obavezu da dodatno evidentiraju
recepte lekara iz privatne prakse. Postavlja se logično pitanje
zašto bi privatnici dovodili sebe u ovaj podređeni položaj
kada se zna da privatni sektor nije u obavezi da svojim pacijentima
obezbedi lekove sa pozitivne liste, već je to obaveza fonda
prema svojim osiguranicima.
Drugo, Republički zavod za zdravstveno
osiguranje (RZZO) je u obavezi da svojim osiguranicima, koji redovno
uplaćuju doprinos za zdravstveno osiguranje, obezbedi zaštitu
njihovih zakonskih prava, a ne da ih diskriminiše po principu- ako
se leči u domu zdravlja ima pravo da dobije lekove na recept, a
ako se leči u privatnoj praksi nema to pravo. Nisu privatni
lekari uskratili pacijentima njihova prava iz zdravstvenog
osiguranja, već je to uradio Republički fond, tako da
privatnici nikako ne mogu snositi odgovornost za ovaj promašeni
projekat.
Treće, prihvatanje selektivnog principa
pojedinačnog potpisivanja ugovora sa RZZO znači pristanak
na diskreciono pravo zdravstvene administracije da određuje sa
kojim lekarom će da potpiše ugovor, a sa kojim neće. Nije
jasno po kojem kriterijumu je određeno da lekari samo nekih
specijalnosti (opšte medicine, pedijatrije, ginekologije i
stomatologije) mogu da ispisuju recepte, a da to pravo nemaju
internisti, dermatolozi, kardiolozi, oftalmolozi i mnogi drugi koji
rade u privatnoj praksi. Ne želimo da verujemo da nam se možda
ponovo vraćaju neka stara vremena kada su nas delili na podobne
i nepodobne.
Ukazujući na promašaje, zablude i
lutanja ove zdravstvene administracije ne želimo da prihvatimo rešenja
koja dovode do diskriminacije lekara i pacijenata, a pogotovo ne želimo
da pristanemo na providne igre zdravstvene birokratije da
svaljivanjem krivice na privatni sektor obezbedi sebi alibi za promašene
i neuspele reforme zdravstvenog sistema.
Međuopštinsko
udruženje privatnih doktora stomatologije i
doktora medicine Subotica
|