
http://www.gradjanski.co.yu/navigacija.php?vest=46439&naslovna=1
|
|
|
Ipak, kako saznajemo, bez obzira na to da li se pacijent stalno leči kod
privatnika, on ipak ne može da mu otvori bolovanje jer se ono najčešće ne
priznaje u preduzećima. Iako je građanima dozvoljno da se leče gde žele,
posebno onima koji uplaćuju i dodatno zdravstveno osiguranje, oni su ipak
primorani da odlaze kod lekara opšte prakse kako bi dobili opravdanje. Tri vrste osiguranja Portparol Udruženja privatnih stomatologa i lekara dr
Draško Karađivović u izjavi za GL kaže je u decembru 2008. godine
objavljena Uredba o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju. Uredba predviđa tri
vrste dobrovoljnog osiguranja – paralelno, dodatno i privatno zdravstveno
osiguranje. – Poslednje, privatno jedino ima nekog smisla jer važi
za osobe koje nisu obuhvaćene obaveznim osiguranjem kod Republičkog zavoda za
zdravstveno osiguranje (RZZO). To je, na primer, kategorija stranaca. Dodatno
osiguranje bi trebalo da pokriva troškove zdravstvenih usluga, lekova,
novčanih naknada koji nisu obuhvaćeni pravima iz obaveznog osiguranja. Nije
jasno da li će to obuhvatiti i pokriće dela troškova do pune cene usluge.
Primer za to bio bi trošak participacije. Ovaj oblik osiguranja povećava broj
korišćenja usluga jer oslobađa pacijenta troškova participacije i povećava
ukupnu potrošnju u zdravstvu – objašnjava naš sagovornik. Prema njegovim rečima, kod dodatnog osiguranja premija
se naplaćuje u funkciji rizika osiguranika. Na osnovu nemušto definisanih
odredaba, zaključuje se da ova vrsta osiguranja važi samo za one ustanove
koje imaju sklopljene ugovore sa RZZO, čime je ogroman broj privatnih
ordinacija diskriminisan. – Paralelno osiguranje je najštetniji oblik jer pokriva
troškove lečenja iz "osnovnog paketa" RZZO, ali ako se sprovodi na
"drugačiji" način, kao što je, na primer, ubrzani i privilegovani
pristup lečenju u državnoj bolnici preskakanjem liste čekanja, izborom
određenog specijaliste u večernjoj klinici odnosno korišćenjem posebnog
komfornog smeštaja. To su oni luksuzni apartmani s italijanskim nameštajem
koje nam pokazuju direktori državnih bolnica koji su se uživeli u uloge
menadžera, naravno, za naše pare. Kod paralelnog osiguranja nema čak više ni
pokušaja da se zakamuflira komercijalni karakter. I paralelno osiguranje se
naslanja na obavezno osiguranje, pa je predviđeno za ustanove koje imaju
ugovor sa RZZO – kaže dr Karađinović. Diskriminacija On ponavlja da je očita diskriminacija privatnih lekara
pošto ne mogu da otvaraju bolovanje pacijentima iako pacijent ima pravo da
bira gde će se lečiti. – Zbog toga što nemaju svi potpisan ugovor s Fondom za
zdravstveno osiguranje, često recepte koje napišemo ne primaju u državnim
apotekama, čak ni za besplatne lekove. Takođe, iz istog razloga se u
preduzećima ne priznaju bolovanja koja otvore privatni lekari, a u bolnicama
se ne priznaje polovina nalaza urađenih kod privatnog lekara – objašnjava on. Prema njegovim rečima, sve se to događa u situaciji kad
na preglede i lečenje kod privatnih lekara dolaze zdravstveni osiguranici iz
čijih se bruto ličnih dohodaka izdvaja novac za zdravstvene fondove. Iz ovih
razloga je, kaže naš sagovornik, i pokrenuto organizovanje udruženja, jer
privatni sektor želi da bude ravnopravan partner za pregovore s Vladom Srbije
i Fondom zdravstvene zaštite. – Iako je Ustavom zagarantovana ravnopravnost svih oblika vlasništva, još uvek postoji velika diskriminacija u zdravstvu. Čeka nas još dosta truda kako bismo postigli jednak tretman za privatni i državni sektor. Preduslov za to je da fond napravi realan cenovnik zdravstvenih usluga, koji bi važio za sve, pa bismo u zdravoj konkurenciji podigli kvalitet lečenja i obezbedili komfor pacijentima – ukazuje naš sagovornik. Novinar: Lj. Natošević |