<<Nazad

ponedeljak, 27. februar 2006.
 
Povodom teksta "I privatnici izabrani lekari"
 
Novac ne prati pacijenta
Tumačenje položaja privatnih lekara u novim zdravstvenim zakonima od strane zamenice ministra zdravlja Nevene Karanović ("I privatnici izabrani lekari", Danas, 23. februar) je kontradiktorno. Zamenica izjavljuje da je privatnim lekarima takođe omogućeno da "pod određenim uslovima" sklope ugovor sa Republičkim zavodom za zdravstveno osiguranje.
Sintagma "pod određenim uslovima" odmah pokazuje da se radi o diskriminatornoj normi jer, podsećam, i građani i privatni lekari plaćaju doprinose i poreze po istim a ne nekim "određenim uslovima ". Ovako, i sa novim zakonima imamo staru dvostruku diskriminaciju. Prvo, diskriminaciju miliona građana koji se leče u privatnom sektoru gde uslugu plaćaju direktno iz džepa a nisu refundirani od osiguranja iako redovno plaćaju obavezni zdravstveni doprinos. Druga diskriminisana grupa su privatni lekari, stomatolozi i apotekari koji imaju obaveze prema upravi javnih prihoda i porezima i doprinosima pune budžet ali zato nemaju pravo pristupa sredstvima državnog osiguranja. Jednostavno, činovnici i dalje izbegavaju da u srpsko zdravstvo uvedu savremeni princip "novac prati pacijenta" po kome novac ide tamo gde se osiguranik leči.
Posebno je zbunjujuća prognoza zamenice ministra da će se pojavom privatnih zdravstvenih osiguranja za privatne lekare stvoriti veći prostor. To je pogrešno! Jer ako privatni lekar nema ugovor, što će biti redovna situacija s obzirom na to da " u većini mesta država nema nikakav interes za sklapanje ugovora sa privatnim ordinacijama ", onda i građani sa dobrovoljnim privatnim osiguranjem neće imati interesa da se leče kod privatnika. Zašto bi se lečio ako će opet morati dodatno iz džepa da plati onaj obim i sadržaj lečenja iz "osnovnog paketa usluga" koje pokriva obavezno osiguranje?
S druge strane, očigledno je da će novi zakonski okvir inhibirati razvoj privatnih zdravstvenih osiguranja jer sa monopolom kako državnog davaoca usluga tako i državnog obaveznog osiguranja nije moguće formirati ponudu koja bi građanima omogućavala izbor. A bez mogućnosti izbora nema konkurencije, efikasnosti, kvaliteta, i po tome se zdravstvo ne razlikuje od drugih delatnosti.
Ukratko, izjava pomoćnice ministra dvostruko zabrinjava. Ne samo zbog dodatnog stvaranje konfuzije o pravima građana već i zbog opravdane sumnje u elementarnu stručnost visokih činovnika ministarstva zdravlja.
Dr Draško Karađinović
 Novi Sad 
Društvo privatnih lekara i stomatologa Srbije

 

 

<<Nazad