<<Nazad

 
naslovna.jpg

Petak,
19
. septembar 2003

VEK PRVI

 

 

 

 


I konflikt interesa i diskriminacija

"Groteskna konstrukcija", 28.8.2003.

 

Dekan Medicinskog fakulteta u Beogradu, gospodin Vladimir S. Kostić, piše u reagovanju na moj članak da Centar za kontinuiranu edukaciju lekara pri njegovoj ustanovi ne generiše konflikt javnog i privatnog interesa. Gde se slažemo, a gde razlikujemo?

Slažemo se da je danas za obavljanje lekarske delatnosti neophodno osvežavati znanje kroz različite oblike permanentne edukacije. Međutim, razlike nastaju kada počnemo da pričamo o parama, drugačije rečeno, o tome koliko kontinuirana edukacija treba da košta i ko može da određuje modalitete tog vida usavršavanja. Prema nedavnom nacrtu zakona o zdravstvenoj zaštiti licenca – dozvola za rad je obavezna, a modaliteti se određuju na predlog lekarske komore. A kakva je komora? Navedeni predlog zakona o lekarskoj komori ovu definiše kao obaveznu organizaciju za lekare službenike i lekare privatne preduzetnike, u zajedničkim organima koji odlučuju o pitanjima privrednog i pravnog karaktera.

Znači, imamo one apsurdne situacije gde državni sektor diktira privrednu politiku privatnom sektoru, a zaposleni mogu da nadglasaju poslodavce – privatnike. Ovaj školski primer konflikta interesa se direktno odražava i na kontinuiranu edukaciju. Kako?

Tako što bi predavači zaposleni na MF koji vode i organizuju edukaciju lekara preko organa državno-privatničke komore imali mogućnost da modalitete obnavljanja licence skroje prema svojim parcijalnim interesima. Upućeniji čitalac to može brzo zaključiti iz internet prezentacije MF.

Ima i drugih problema sa ovako zamišljenom edukacijom. Zaposlenom lekaru troškove usavršavanja plaća poslodavac, država odnosno privatnik. A privatnik plaća za sebe i, za zaposlenog, ako ga ima, gubi zaradu dok je na putu a troškovi zatvorene ordinacije, doprinosi i porez se gomilaju. Jedan dan kontinuirane edukacije lekara privatnika košta neuporedivo više nego kolegu u državnoj službi, što se mora reflektovati na cenu usluge koju plaća pacijent a osiguranje ne refundira. Tako sprega edukacija – licenca postaje instrument diskriminacije i pacijenata i lekara iz privatnog sektora.

Da su konflikt interesa i diskriminacija neprihvatljivi i sa stanovišta Ustava RS ali i za standarde EU takođe je potpuno jasno. Podsećam da su zbog ovakvih i sličnih nakaradnih ideja gore pomenuti zakoni nedavno odbijeni u Skupštini Srbije što je rezultiralo ostavkom ministra zdravlja, profesora MF u Beogradu.

A što gospodin Kostić ne sagledava sve posledice koje može uzrokovati jedan nesretan i pogrešan koncept se može razumeti. Naime, ne razmišljaju na isti način lekari zaposleni u budžetskoj ustanovi gde država daje plate i pokriva deficit i lekari privatnici koji na tržištu zdravstvenih usluga rade u oštroj konkurenciji i podležu privrednom riziku. Ja ne sumnjam da su namere dekana MF najbolje ali, kako neko reče, i put do pakla je popločan dobrim namerama.

Zato, budimo konstruktivni i pretvorimo problem u rešenje; više članova našeg društva je radilo u zemljama zapadne Evrope pa poznaje organizaciju zdravstva tih naprednih zemalja. Eto prilike da privatni sektor zajedno sa MF napravi model usavršavanja lekara koji se ne bazira na konfliktu interesa i diskriminaciji. Takvo rešenje će većini lekara biti od koristi a svima nama za ponos. Još kada se zna da je u izveštaju Svetske banke zdravstvo označeno kao "epicentar" korupcije u javnom sektoru, siguran sam da će se gospodin Kostić složiti sa mnom da je implementacija konflikata javnog i privatnog interesa nedopustiva. I da je otklanjanje svakog, a posebno legalizovanog generatora korupcije, naša osnovna obaveza i prema građanima i prema EU na čija vrata kucamo.

 

Draško Karađinović,
Novi Sad,
Društvo privatnih doktora stomatologije Srbije

 

Back

 

<<Nazad