|
I konflikt interesa i diskriminacija"Groteskna konstrukcija", 28.8.2003.
Dekan Medicinskog fakulteta u Beogradu, gospodin
Vladimir S. Kostić, piše u reagovanju na moj članak da Centar
za kontinuiranu edukaciju lekara pri njegovoj ustanovi ne generiše
konflikt javnog i privatnog interesa. Gde se slažemo, a gde
razlikujemo?
Slažemo se da je danas za obavljanje lekarske
delatnosti neophodno osvežavati znanje kroz različite oblike
permanentne edukacije. Međutim, razlike nastaju kada počnemo
da pričamo o parama, drugačije rečeno, o tome koliko
kontinuirana edukacija treba da košta i ko može da određuje
modalitete tog vida usavršavanja. Prema nedavnom nacrtu zakona o
zdravstvenoj zaštiti licenca – dozvola za rad je obavezna, a
modaliteti se određuju na predlog lekarske komore. A kakva je
komora? Navedeni predlog zakona o lekarskoj komori ovu definiše kao
obaveznu organizaciju za lekare službenike i lekare privatne
preduzetnike, u zajedničkim organima koji odlučuju o pitanjima
privrednog i pravnog karaktera.
Znači, imamo one apsurdne situacije gde državni
sektor diktira privrednu politiku privatnom sektoru, a zaposleni mogu da
nadglasaju poslodavce – privatnike. Ovaj školski primer konflikta
interesa se direktno odražava i na kontinuiranu edukaciju. Kako?
Tako što bi predavači zaposleni na MF koji vode
i organizuju edukaciju lekara preko organa državno-privatničke
komore imali mogućnost da modalitete obnavljanja licence skroje
prema svojim parcijalnim interesima. Upućeniji čitalac to
može brzo zaključiti iz internet prezentacije MF.
Ima i drugih problema sa ovako zamišljenom
edukacijom. Zaposlenom lekaru troškove usavršavanja plaća
poslodavac, država odnosno privatnik. A privatnik plaća za sebe i,
za zaposlenog, ako ga ima, gubi zaradu dok je na putu a troškovi
zatvorene ordinacije, doprinosi i porez se gomilaju. Jedan dan
kontinuirane edukacije lekara privatnika košta neuporedivo više nego
kolegu u državnoj službi, što se mora reflektovati na cenu usluge
koju plaća pacijent a osiguranje ne refundira. Tako sprega
edukacija – licenca postaje instrument diskriminacije i pacijenata i
lekara iz privatnog sektora.
Da su konflikt interesa i diskriminacija
neprihvatljivi i sa stanovišta Ustava RS ali i za standarde EU
takođe je potpuno jasno. Podsećam da su zbog ovakvih i
sličnih nakaradnih ideja gore pomenuti zakoni nedavno odbijeni u
Skupštini Srbije što je rezultiralo ostavkom ministra zdravlja,
profesora MF u Beogradu.
A što gospodin Kostić ne sagledava sve posledice
koje može uzrokovati jedan nesretan i pogrešan koncept se može
razumeti. Naime, ne razmišljaju na isti način lekari zaposleni u
budžetskoj ustanovi gde država daje plate i pokriva deficit i lekari
privatnici koji na tržištu zdravstvenih usluga rade u oštroj
konkurenciji i podležu privrednom riziku. Ja ne sumnjam da su namere
dekana MF najbolje ali, kako neko reče, i put do pakla je
popločan dobrim namerama.
Zato, budimo konstruktivni i pretvorimo problem u
rešenje; više članova našeg društva je radilo u zemljama
zapadne Evrope pa poznaje organizaciju zdravstva tih naprednih zemalja.
Eto prilike da privatni sektor zajedno sa MF napravi model usavršavanja
lekara koji se ne bazira na konfliktu interesa i diskriminaciji. Takvo
rešenje će većini lekara biti od koristi a svima nama za
ponos. Još kada se zna da je u izveštaju Svetske banke zdravstvo
označeno kao "epicentar" korupcije u javnom sektoru,
siguran sam da će se gospodin Kostić složiti sa mnom da je
implementacija konflikata javnog i privatnog interesa nedopustiva. I da
je otklanjanje svakog, a posebno legalizovanog generatora korupcije,
naša osnovna obaveza i prema građanima i prema EU na čija
vrata kucamo.
Draško
Karađinović,
|